Akne (lat. Acne vulgaris) su inflamatorno (upalno, zapaljensko) oboljenje kože, uzrokovano promenama u pilosebacealnoj jedinici (strukturi koja se nalazi u koži i sastoji se iz folikula dlake i njemu pridružene lojne žlezde). Uobičajeno je da se akne nazivaju bubuljice
Ovo stanje obično nastaje tokom puberteta, i naročito je zastupljeno u populaciji zapadnih zemalja, što se objašnjava većom genetskom predisponiranošću. Akne su pojavni oblik preteranog odziva lojnih žlezdi na uobičajene nivoe muškog hormona testosterona. Kod većine ljudi ovaj prenaglašen odziv nestaje tokom vremena i oko dvadesete godine akne nestaju ili se u najmanjoj meri povlače, bilo delimično bilo privremeno. Međutim, ne postoji način pomoću koga se može pouzdano predvideti koliko dugo vremena će one opstati, i kod nekih osoba one se zadržavaju decenijama, i opstaju u tridesetim i četrdesetim godinama života, pa ponekad i kasnije. Akne pogađaju veliki procenat populacije u nekom od životnih razdoblja.
Sam izraz akne potiče iz netačno preuzetog grčkog izraza άκμή (akme, u smislu osipa kože) koji se sreće u spisima Etiusa Emideusa.
Najuobičajeniji oblik akni sa kojim se srećemo je poznat pod imenom "acne vulgaris", što u prevodu znači "uobičajene akne." Prekomerno lučenje loja iz lojne žlezde deluje u sprezi sa začepljenjem kanala lojne žlezde kroz koji se loj, kod zdrave kože, normalno oslobađa. U nekim slučajevima može doći i do poremećaja procesa izumiranja ćelija u površinskim podslojevima kože koji dovode do prekomernog ljuspanja kože, čiji mikrokomadići mogu dospeti u kanal pore lojne žlezde i tako fizički omesti normalno oslobađanje loja. Tada se lojne izlučevine nakupljaju u koži, u unutrašnjosti blokiranog kanala, stvarajući povoljne uslove za rast bakterije Propionibacterium acnes koja se i inače nalazi u koži ali se pod ovim uslovima nekontrolisano razmnožava. Kao reakcija na ovu pojavu, u koži se pokreću zapaljenski procesi, dolazi do upale koja stvara vidljivi znak na površini kože. Lice, grudi, leđa, ramena i nadlaktice bivaju obično najpogođenije regije tela.
Tipične povrede, ili rane, uzrokovane aknama su: komedoni, papule, pustule, noduli i zapaljenske ciste. One predstavljaju u većoj meri upaljene oblike ispupčenja rumene boje koja su ispunjena gnojem. Neupaljene lojne žlezde, koje se pravilnije nazivaju epidermoidne ciste, se pojavljuju ili zajedno sa aknama ili samostalno, ali nisu uvek prisutne. Nakon nestanka rana izazvanih aknama, mogu ostati mali ožiljci koji mogu biti i neuočljivi golim okom.
Osim posledica koje predstavljaju ožiljci, glavno dejstvo akni je psihološko i ogleda se u smanjenju smopouzdanja i depresiji. Akne se obično pojavljuju tokom puberteta, kada su mladi ljudi i inače skloni osećanju nesigurnosti.
Nije u potpunosti poznat uzročnik, ili uzročnici, akni. Poznato je da postoje i nasledni činioci. Nekoliko činilaca je uočeno u proučavanjima procesa vezanih za akne:
- Hormonska aktivnost, poput menstrualnog ciklusa i puberteta.
- Stres, koji pokreće povećano lučenje hormona nadbubrežnih žlezda (hormoni stresa).
- Hiperaktivnost lojnih žlezdi, koja je uzrokovana između ostalog i preko prethodno pomenuta dva mehanizma.
- Nagomilavanje izumrlih ćelija površinskih slojeva kože.
- Bakterije u porama, usled čijeg prekomernog prisustva telo pokreće alergijsku reakciju.
- Iritacija kože ili češanje bilo koje vrste aktivira i potpomaže upalne procese.
- Upotreba anaboličkih steroida.
- Bilo koji preparati, lekovi koji sadrže halogene (jodidi, hloridi, bromidi), litijum, barbiturate, ili androgene.
- Izlaganje visokim nivoima jedinjenja hlora, pogotovo hlornim dioksinima, može uzrokovati snažnu i dugotrajnu pojavu akni poznatiju kao hlorake.
Postoji veliki broj proizvoda u prodaji koji se koriste za lečenje akni, od kojih su mnogi bez bilo kakvih klinički dokazanih efekata. Uopšteno govoreći, uspešno lečenje daje malo vidljivih efekata u toku prve dve nedelje; potom se akne povlače postepeno tokom približno 3 meseca, nakon kojih poboljšanje dostiže stanje dalje stagnacije. Lečenja koja obećavaju poboljšanja u roku od 2 nedelje verovatno će se na kraju pokazati kao razočaravajuća.
Kombinacija postupaka lečenja može umnogome umanjiti obim i težinu stanja akni u velikom broju slučajeva. Lečenja koja su najdelotvornija su ujedno i najsklonija pojavi propratih efekata i zahtevaju veliki stepen nadzora, tako da je postepen pristup često u upotrebi. Mnoge osobe se konsultuju sa doktorom kada odlučuju koji način lečenja da upotrebe, naročito kada razmatraju kombinovanu primenu tretmana. Za izvestan broj postupaka lečenja se pokazalo da su delotvorna.
Нема коментара:
Постави коментар