Lokalna primena lekova(loci medicinae application)

U terapiji oboljenja kože i sluznica se najčešće direktno aplikuju na obolelo mesto. Većina lekova ne prolazi kroz intaktnu kožu, pa se i kod primene očekuje njihovo lokalno dejstvo. Primeri za ovaj način aplikacije su: aciklovir i kanesten mast. Hidrosolubilni lekovi se uopšte ne resorbuju sa mesta aplikacije, dok se liposolubilne supstancije mogu resorbovati. Ako se lekovi ipak resorbuju sa mesta aplkacije, može se očekivati ispoljavanje sistemskih efekata. Upotrebom električne struje (elektroforeza), može se pospešiti i ubrzati resorpcija hidrosolubilnih lekova kroz kožu i sluznice. Ovakav način primene lekova se ne vrši pacijent sam, već se izvodi isključivo u medicinskim ustanovama.
Stavljenje plastičnog okluzivnog zavoja preko lekovitih kremova (npr. kremovi sa kortikosteroidima) značajno povećava njihovu resorpciju preko kože. Sistemsko dejstvo leka može se postići i aplikacijom tzv. lekovitih flastera na kožu. Primer ovakve primene leka je aplikacija glicerin trinitrata na kožu grudnog koša, u sindromu angine pektoris. Uz pomoć flastera žene u menopauzi aplikuju ženske polne hormone, npr. estradiol (transdermalni). Lekovi generalno bolje prodiru kroz sluznice nego kroz intaktnu kožu. Takođe moramte biti oprezni sa starijim osobama, zato što je njihova koža istanjena, pa je resorpcija leka pojačana.
Davanjem lekova u konjuktivalnu kesu postiže se najčešće lokalni efekat. Lekovi koji prođu kroz rožnjaču, obično se zadržavaju u očnoj vodici i slede njenu kinetiku.

Sistemska primena lekova(Systematia medicamenta psychotropica administrationem)

Sistemska primena lekova podrazumeva da lek deluje nakon resorpcije u dublja tkiva ili krv i njegove distribucije po organizmu. Unošenje leka u organizam uobičajeno se deli na enteralno i parenteralno.